KAKO BRINEMO O DJECI?

Back to top

Potaknuti prijedlozima aktivnosti Akcijskog plana te izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi želimo skrenuti pozornost na uočene izazove rada, na zadovoljavanju potreba mladih i djece u sustavu socijalne skrbi, a koji se mogu prevladati sustavnim i strateškim planiranjem promjena uz dvosmjernu komunikaciju sa praktičarima.
Sustavu socijalne skrbi nedostaje (adekvatnih) smještajnih kapaciteta za sve korisničke podskupine djece i mladih (djecu i mlade bez (adekvatne) roditeljske skrbi, djecu i mlade s problemima u ponašanju, djecu s teškoćama u razvoju).

Posebno je alarmantna situacija sa osiguravanjem odgovarajućih smještaja za djecu i mlade koji ne mogu živjeti sa svojim roditeljima. Tijekom 2020. godine su Centri za socijalnu skrb pokrenuli postupke hitnog izdvajanja i smještaja 364 djece, što bi značilo da je svakog dana jedno djetetu hitno trebalo osiguran smještaj u udomiteljskoj obitelji ili odgovarajućoj ustanovi. Još je veći broj djece koja su izdvojena iz obitelji sudskim rješenjima ili su to zatražili roditelji koji nisu mogli više brinuti o njima. Međutim, aktualnim Akcijskim planom rješavanje navedenih problema u sustavu socijalne skrbi nije predviđeno.
Mreža psihosocijalnih i zdravstvenih usluga korisnicima socijalne skrbi nedovoljno je razvijena te suviše centralizirana. Usluge se tek sporadično pružaju kroz savjetovališta i obiteljske centre zbog čega je stručnim radnicima centara za socijalnu skrb teško osigurati kontinuirani i specifično ciljani rad s obiteljima u riziku. Mjere nadzora, kao mehanizam nadzora na roditeljskom skrbi o djeci u sustavu socijalne skrbi, provode vanjski angažirani stručnjaci (npr. psiholozi, socijalni pedagozi, rehabilitatori, socijalni radnici iz drugih ustanova i drugi) koje je posljednjih godina vrlo teško pronaći. Sam posao nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi nad djetetom nosi veliku količinu odgovornosti, a financijske naknade za obavljanje posla te (ne)vrednovanje truda uloženog u rad s obiteljima nedovoljno su motivirajući za zadržavanje kvalitetnih stručnjaka.

Nadalje, pri odlučivanju o izdvajanju djeteta nužno je imati na umu potrebe i specifičnosti djeteta, što znači da je potrebno izabrati udomiteljsku obitelj ili ustanovu koja će pružiti djetetu ono što mu je specifično potrebno. Sustavu nedostaje udomitelja općenito, a posebice specijaliziranih udomitelja (npr. za skrb o djeci s problemima u ponašanju). Stoga je nužno snažnije promovirati udomiteljstvo i raditi ciljane promocije u specifičnim regionalnim i/ili lokalnim sredinama gdje nedostaje udomitelja kako bi se osigurala ravnomjernija regionalna pokrivenost. Također, osigurati ažurnost u vođenju evidencija dostupnih smještaja u udomiteljskim obiteljima i osigurati veća sredstva za financiranje naknada udomiteljima od 10% predviđenih Akcijskim planom.

Reformom sustava socijalne skrbi naglasak je stavljen na deinstitucionalizaciji – smanjivanju broja institucijskih smještaja korisnika. Međutim, za određene korisnike smještaj u ustanovu je prijeko potreban radi osiguravanja kvalitetne skrbi o njihovim potrebama. U domovima za djecu ili djecu s teškoćama (centri za odgoj i obrazovanje) gdje s djecom rade stručni timovi – psiholozi, logopedi, rehabilitatori, socijalni pedagozi. Na listama čekanja domova za djecu čeka oko osamdesetero djece – i ta će djeca čekati na smještaj dok sva ona koja su u toj ustanovi ne završe školovanje ili budu premještena ili posvojena. Veliki problem sustavu socijalne skrbi predstavlja i činjenica da u Hrvatskoj postoji samo jedna specijalizirana dječja psihijatrijska bolnica u Zagrebu. Međutim, akcijskim planom nije predviđeno rješavanje navedenih problema korištenjem mehanizama s kojima raspolaže resorno Ministarstvo (ili u suradnji s drugim ministarstvima).

Ovim putem apeliramo na resorno Ministarstvo te sve osobe od utjecaja uključenih u planiranje aktivnosti Akcijskog plana da u njega uključe i rješavanje pitanja smještajnih kapaciteta za djecu i mlade, a posebice one koji zahtijevaju specijaliziranu skrb i/ili tretman.

Hrvatska komora socijalnih radnika