POVODOM 1.4. SVJETSKOG DANA BORBE PROTIV ALKOHOLIZMA, SOCIJALNI RADNICI PODSJEĆAJU – OVISNOST O ALKOHOLU NIJE SAMO ZDRAVSTVENI, VEĆ I DRUŠTVENI PROBLEM!

Back to top

Priznali to ili ne, živimo u zemlji/regiji koja kulturološki podupire pijenje alkoholnih pića, štoviše u nekim područjima ga se veliča. Najveći broj ljudi pije prigodno ili umjereno, bez štetnih posljedica, a kod drugih pijenje prerasta u štetnu zlouporabu, ili naviku, a onda i ovisnost.

Posljedice zlouporabe alkohola su vidljive puno prije razvoja ovisnosti - bilo da se radi o zabrinutosti članova obitelji, oduzetoj vozačkoj dozvoli, gubitku sjećanja na događaje, nasilničko ponašanje u obitelji pod utjecajem alkohola ili sličnom. Za ove ozbiljne i zabrinjavajuće “simptome” dobro je obratiti se u savjetovališta za probleme ovisnosti, jer se u ovoj fazi pijenja kraćim savjetodavnim  intervencijama može postići jako puno pozitivnih pomaka.

Puno teže indikacije za bolnički tretman ovisnika o alkoholu jesu stanja akutne intoksiciranosti (jako pijanstvo), apstinencijski sindrom – bolje poznati kao “delirium tremens”, drhtanje ruku i (predelirantna i delirantna stanja), psihotični procesi, amnestički sindromi (akutni i kronični) te ostali komorbiditeti s drugim duševnim smetnjama. Godišnje se zbog zdravstvenih poremećaja uzrokovanih alkoholom liječi ok 9 000 ljudi, a 1 800 osobe se zbrinjava zbog akutne opijenosti. Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj se oko 7 000 osoba liječi prvi puta zbog ovisnosti jer, kao što znamo, često dolaze na liječenje u više navrata, a više od trećine njih se liječi i zbog drugih fizičkih oboljenja nastalih upravo zbog pijenja.

Povodom 1.4. Svjetskog dana borbe protiv alkoholizma, socijalni radnici podsjećaju – ovisnost o alkoholu nije samo zdravstveni, već i društveni problem!

Bolničko liječenje ovisnosti o alkoholu u prosjeku traje tri tjedna, što svakako nije dovoljno za promjenu životnog scenarija, tako da stručnjaci i ne govore o “izlječenju”. Bolničko je liječenje početna faza procesa liječenja radi  uspostavljanja apstinencije te stabilizacije fizičkih funkcija osobe s problemom ovisnosti o alkoholu. Tek tada počinje prava borba ovisnika protiv ovisnosti.

Model liječenja nazvan po njegovom tvorcu, dr. Hudolinu (poznat i kao “Zagrebačka alkohološka škola”) bio je izuzetno uspješan u rehabilitaciji ovisnika. Uz specifičan terapijski pristup tokom prve faze liječenja (obiteljska terapije, grupni pristup) ovisnik ima podršku apstinenciji kroz klubove liječenih alkoholičara koji su nekad bili organizirani čak i u većim poduzećima, mjesnim zajednicama. Danas su klubovi organizirani kao udruge. Klubovi su organizirani na način da ih vode stručnjaci s odgovarajućom edukacijom za voditelje klubova liječenih alkoholičara. To su često socijalni radnici volonteri, zatim liječnici – psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi.

Da bi klub funkcionirao onako kako treba i dao stvarnu podršku članovima, sastanci članova su najmanje jednom tjedno. Dio klubova organizira i sastanke za članove obitelji ovisnika. Članovi kluba moraju znati da imaju “sigurno mjesto” na kojem mogu dobiti podršku u svojim naporima da ne piju. Najveći dio liječenja, odnosno rehabilitacije osoba s problemima konzumacije alkohola  ovisi o entuzijazmu stručnih voditelja klubova.

Kao i za svaki socijalno zdravstveni problem najvažnija je prevencija, edukacija o štetnosti pijenja alkohola. Važan je i stav društva prema ovisnicima koji bi trebao podržavajući, a ne osuđujući. Osobe ovisne o alkoholu  trebaju biti ponosni na svaki postignuti pozitivan pomak u borbi protiv vlastite ovisnosti, a ne se sramiti što polaze klubove liječenih alkoholičara.

Prestati konzumirati alkohol nije jednostavno, pri tome postići rehabilitaciju i resocijalizaciju od ovisnosti o alkoholu je strahovito težak i dugotrajan proces. No, to nije nemoguće. Stoga preporučujemo da se svaka osoba ili obitelj koja ima problem s zlouporabom alkohola obrati najbližem klubu liječenih alkoholičara gdje će ih socijalna radnica ili drugi stručni voditelji voditi na apstinencijskom putu u novi, zdravi život.

Hrvatska komora socijalnih radnika